Razgovarali smo s Anerom Tolić, dizajnericom interijera i osnivačicom studija Anera Interior Design, koja je karijeru u korporativnom svijetu zamijenila crtanjem, vizualizacijama i – projektima koji danas broje i tisuće kvadrata. Njena priča nije klasična – upravo su odluke "srcem" i dosljednost u traženju vlastitog puta ono što je čini toliko autentičnom.
Od ekonomije do dizajna: Kako je sve počelo?
Anera je završila XV. gimnaziju u Zagrebu, a nakon toga i Zagrebačku školu ekonomije i managementa. "Pola godine nakon diplome, dobila sam prvi posao – radila sam šest godina u struci, od čega dvije u marketingu i četiri kao projektni analitičar u farmaceutskoj industriji," kaže. Iako je karijera krenula u korporativnom smjeru, dizajn joj nikada nije bio daleko – dapače, oduvijek je bio dio nje.
"Kao dijete sam sate provodila crtajući, izrađujući nakit, odjeću, razmišljala što bih promijenila u sobi... Sve me zanimalo – od interijera do slikarstva. Iako sam završila ekonomiju, roditelji su mi rekli: ‘Ako te i nakon toga još uvijek bude zanimao dizajn, možeš se time baviti.’ I bili su u pravu."
Prvi pravi korak: Škola, gradilište i 30 kupaonica
Godine 2018. upisuje školu Callegari, trogodišnji program za dizajn interijera. "Od prvog dana sam bila puna pitanja i upijala znanje. Škola se održavala vikendom, a zadatke sam radila noćima – i jedva čekala svaki sljedeći sat."
Samo pola godine nakon upisa – prvi konkretni projekt. Njen otac, građevinski inženjer, započeo je izgradnju zgrade s 9 stanova. Anera napušta svoj tadašnji posao i pridružuje mu se na gradilištu. "Zajedno smo birali podne i zidne obloge, rasvjetu, spuštali stropove, izrađivali vizualizacije… To mi je omogućilo da paralelno učim i odmah sve to vidim u praksi. Ta zgrada je postala moj prvi stvarni projekt."
Susret s prostorom koji priča
„Sjećam se jednog ljeta kad sam imala 17 godina. Bila sam u Engleskoj na dva tjedna kako bih usavršila engleski jezik, a odsjela sam u jednoj staroj školi koja je zapravo bila dvorac. Na prvu – čarobno. Na drugu – škripave stepenice, neravni zidovi, mali prozori, jedan WC na cijelom katu. Na treću – opet čarobno!“ smije se Anera. Unatoč neudobnosti, prostor ju je očarao. „Bio je pun potencijala, budio je kreativnost. Arhitektura je bila očaravajuća, a priroda oko njega – bez daha. Tad sam prvi put shvatila da prostor može imati dušu.“
Vlastiti brand i prvi klijenti
Nakon dvije godine kombiniranja škole i rada na terenu, odlučuje napraviti rez. Osniva vlastiti brand Anera Interior Design i kreće samostalno.
"Već na drugoj godini škole su počeli dolaziti manji projekti – kuhinje, kupaonice, sobe… U nekom trenutku nisam ni znala gdje prestaju 'manji' projekti, a gdje počinju oni pravi. U trećoj godini školovanja pokrenula sam brand i sve je krenulo jako prirodno. Ljudi su rekli: ‘Napokon si u svojoj struci!’"
Najveći izazovi i osobni pristup klijentima
Za Aneru, najveći izazovi nisu estetski – već organizacijski. "Najveći izazovi su rokovi i usklađivanje želja s budžetom. Stil se uvijek nekako posloži, ali proces između klijenta i dizajnera je jako osoban – treba znati čitati između redaka."
Iako svaki njezin projekt ima osobnu dimenziju, Anera svoj proces rada gradi na čvrstoj strukturi. „Sve počinje ponudom, a zatim ide razgovor s klijentom gdje uvažavam njihove želje – koliko prostor to dopušta. Slijedi konceptualna prezentacija s referencama i tlocrtima. Kad to klijent odobri, prelazimo na vizualizacije, obično dvije do tri verzije, ovisno o rokovima.“
Kaže da je taj dio procesa stabilan, razrađen – ali nije uvijek jednostavan. „Ako naiđem na kreativnu blokadu, dam si dan-dva odmora. Resetiram se i nastavim.“ Najveći izazovi dolaze u fazi izvedbe – stvarnom životu projekta. „To je onaj dio gdje dolaze nacrti, opisi, problemi na terenu, i puno emocija. Potrebno je strpljenje sa svih strana kako bi se sve posložilo.“
Svoj način rada definira kroz jasnu strukturu: "Uvijek klijentu nudim 2–3 rješenja kroz vizualizaciju, a uključene su i dodatne izmjene. Do sada smo kroz takav model uvijek dolazili do idealnog rješenja."
Trenuci koji iznenade – i klijente i dizajnericu
"Svaka renovacija starog stana me iznova oduševi. Najviše me uzbudi onaj trenutak kada srušimo prve zidove. Tada se sve što smo zamislili počinje zaista događati." Kaže da su vizualizacije klijentima često oduševljavajuće, ali stvarna promjena – trenutak kada fizički prostor počinje poprimati novi oblik – donosi najviše uzbuđenja. "To je trenutak kada više ne gledamo stari prostor. Vizualizacije su lijepe, ali rušenje zidova je ono kada sve počne disati."
Stil koji voli, stil koji klijenti traže
Na pitanje o stilu koji najviše voli, Anera odgovara bez puno razmišljanja: "Industrijski, urbani stil i minimalizam su moji favoriti. No, minimalizam klijenti rijetko traže – često misle da ga žele, ali zapravo žele suvremeni stil. Volim kada projekt traži spajanje nespojivog – tada nastaju najzanimljivije ideje."
Anera priznaje da ne gleda prostor kao prosječan promatrač. "Kao dijete sam ljudima prvo gledala u uši, prste, obrve... iz tih sitnica sam stvarala dojam o njima." Danas jednako intuitivno čita prostore.
"Odmah vidim je li prostor uređen u karakteru osobe, ili je samo 'sastavljen za život'. Primjećujem detalje koje drugi možda ne – kakav je cokl, kako su rezane pločice, kako je izvedena ambijentalna rasvjeta. I gledam koliko je klijent dao dizajneru slobodu, a koliko se miješao. Te se stvari vide – jer prostor ne laže."
Pogled iza kamere: Detalji koje samo dizajner vidi
Anera priznaje da ne gleda prostor kao prosječan promatrač. "Kao dijete sam ljudima prvo gledala u uši, prste, obrve... iz tih sitnica sam stvarala dojam o njima." Danas jednako intuitivno čita prostore.
"Odmah vidim je li prostor uređen u karakteru osobe, ili je samo 'sastavljen za život'. Primjećujem detalje koje drugi možda ne – kakav je cokl, kako su rezane pločice, kako je izvedena ambijentalna rasvjeta. I gledam koliko je klijent dao dizajneru slobodu, a koliko se miješao. Te se stvari vide – jer prostor ne laže."
A što je s njezinim vlastitim prostorom?
"Trenutni stan nije onakav kakav bih voljela imati dugoročno, ali sam ga preuredila da bude ugodan. Uređen je suvremeno, s detaljima u plavoj i terakota boji. Svakih godinu dana nešto mijenjam – zavjese, rasvjetu, pa i namještaj. Mislim da ne prođe dan da ne razmišljam što bih promijenila."
Sanja dom pored šume, u neutralnim tonovima, s tragovima industrijskog stila i ponekim eklektičnim detaljem. "Vidjet ćemo hoće li želje ostati iste kada dođe taj trenutak."
Pogled u budućnost: projekti koji dolaze
Anera trenutačno radi na velikom projektu Park Vita Verde u Rijeci – stambeno-sportskom kompleksu s četiri zgrade i rekreacijskim centrom. "Zadužena sam za dizajn svih stambenih jedinica. Osim toga, uskoro kreće i gradnja kuće kraj nacionalnog parka Risnjak, vile u Remetama i jedne u Gračanima. Svaka u drugom stilu – i svaki izazov poseban na svoj način."
Kada se baviš onim što voliš, svaki zadatak postaje zadovoljstvo.
Anera Tolić je dokaz da nije nikada kasno zakoračiti u svoju pravu profesiju. Kombinacija discipline, znatiželje i ljubavi prema prostoru, izgradila je ne samo karijeru – nego i vlastitu priču u svijetu interijera.
